Rođendan je dugo očekivani obiteljski praznik koji donosi mnogo ugodnih trenutaka iz kojih se stvaraju najbolje uspomene. Postoji mnogo različitih mišljenja, ponekad potpuno suprotnih, o povijesti nastanka tradicije proslave rođendana svake godine.
Prema jednoj od verzija, rođendani su se počeli slaviti u Drevnom Egiptu i Drevnoj Grčkoj, ali samo su vladari i bogovi te zemlje bili počašćeni ovom čašću. Nitko nije slavio rođendane pučana, a nitko nije ni zapisivao datume rođenja žena.
Kršćani su u četvrtom stoljeću poslije Krista počeli slaviti imendan ili dan Anđela, u čast kojem je kršćanin dobio ime na krštenju. Obično su davali ime sveca čiji je dan štovanja bio najbliži njegovom rođendanu. Neke se obitelji još uvijek drže ove tradicije i djecu nazivaju svetima. Budući da su se anđeoski dan i rođendan često poklapali ili pratili, ljudi su ta dva događaja počeli slaviti u isti dan.
Vjerojatno se djeca najviše raduju svom rođendanu, jer im on donosi samo radosne trenutke, puno poklona, pažnju roditelja, odrasle rodbine i prijatelja. Tradicija proslave dječjih rođendana potekla je iz Njemačke, gdje je ovaj praznik postojao u 13. stoljeću, a u Rusiji je zaživio tek prije dva stoljeća. Ali u davna vremena rođendan djece uopće nije bio primijećen i nije se smatrao događajem. Iako su se u poganskim plemenima na rođendan djeteta dogovarali rituali plašenja zlih duhova u nazočnosti bliske rodbine, budući da se vjerovalo da su upravo na taj dan ljudi bili najosjetljiviji na razne utjecaje „mraka snage . Stoga, vjerojatno, ljudi svoj rođendan još uvijek slave okruženi najbližim i najdražim ljudima u čiju su ljubav i odanost sigurni. Svečani rituali, koje pokušavaju promatrati, potječu iz poganske vjere i promatraju se kako bi rođendanu zaštitili od zlih duhova.
Tradicija darivanja rođendana također potječe iz davnina. Kad su slavili vladara zemlje, kraljevi susjednih zemalja, vođe pokorenih naroda i lokalni vazali darivali su ga riječima hvale i željama za dugovječnošću i bogatstvom.
Mnogi ljudi još uvijek ne smatraju rođendan praznikom i ne slave ga, ali i dalje broje godine. U suvremenom životu puno ovisi o dobi: početak školskih godina, završetak škole, dobivanje putovnice, punoljetnost, služenje vojske, mirovina. U početku ljudi s veseljem broje godine odrastanja i postajanja, a onda nažalost primjećuju njihovu prolaznost.
