Nijedna zimska zabava nije potpuna bez izrade snjegovića ili snježne žene. Zanimljivo je da se naziv "snježna žena" koristi samo u Rusiji. U europskim zemljama snjegović pripada muškom spolu, a u početku je sama riječ došla iz Njemačke. Na njemačkom se zove schneeman, na engleskom - snjegović, što znači "snježni čovjek".
Tradicionalno se snjegović izrađuje od tri grude snijega. Umjesto ruku, možda ima grančice. Nos je napravljen od mrkve ili ledenica, a na glavu se stavlja kanta.
Prema legendi, snjegovića je u upotrebu uveo Franjo Asiški. Upravo je on vjerovao da stvaranje Bigfoota pomaže u borbi protiv zlih duhova i demona. Metla u "ruci" snjegovića bila je svojevrsno oružje za čuvara, kojim je mogao rastjerati zle duhove.
Snjegović je najčešće bio isklesan u blizini kuće i pokušavao ga ukrašavati vijencima, povrćem ili nepotrebnim kućanskim predmetima. Nos mrkve bio je namijenjen žestici odgovornoj za dobru žetvu. Isto tako, to bi se moglo smatrati nekom vrstom ponude. U Rumunjskoj se vijenac od češnjaka uvijek visio oko vrata snjegovića. Vjerovalo se da će to donijeti zdravlje i spasiti obitelj od vampira, vukodlaka i drugih zvijeri.
U Rusiji su snjegovići štovani od poganskih vremena. Vjerovalo se da su zimski duhovi i da bi se od njih moglo zatražiti pomoć. Majka Zima ili snježna žena pojavile su se zahvaljujući ruskim bajkama, a ona je, poput Snježne djevojke, bila napravljena od snijega.
Je li snjegović uvijek ljubazan?
Postoje legende da snjegović možda uopće nije simpatičan čovječuljak, da može predstavljati prijetnju svakome tko ga sretne. Prema tim legendama, pravljenje snjegovića na punom mjesecu bilo je strogo zabranjeno. Također je bilo nemoguće dati snjegoviću metlu u takvom razdoblju. Ako se to dogodilo, tada bi snježnog čovjeka trebalo odmah uništiti prije ponoći, inače bi mogao doći do osobe u noćnim morama i oduzeti joj snagu i zdravlje, energiju.
