27. lipnja odjednom je nekoliko vjerskih praznika. Na današnji se dan Ruska pravoslavna crkva sjeća čudotvorca Eliseya Sumskog, a također štuje tabinsku ikonu Majke Božje.
Čudesni Elisey Sumsky
Monah Elizej se zove Sumy imenom sela Suma, odakle je bio.
Ruska pravoslavna crkva 27. lipnja prisjeća se čudotvorca Eliseya Sumskog. O životu ovog sveca malo se zna. Monah Elizej iz Sumija živio je u 15. stoljeću i podrezan u samostanu Solovecki.
Podaci o Elizeju Sumskomu sadržani su u Životu svetih Zosime i Savvata Soloveckog, koji govori o "čudu izvjesne mlade žene Elizeje".
Elizej se proslavio zahvaljujući jednom događaju koji govori o velikoj pobožnosti starijeg. Jednom je redovnik Elizej, zajedno s ostalom braćom, pecao na rijeci Vyg, 60 milja od samostana, kada su mu predvidjeli brzu smrt. Starješina je ovu vijest prihvatio s poniznošću, samo što ga je jako ražalostilo što nije mogao primiti shemu. Tada su braća odlučila Elizeja odvesti u Sumu, gdje se nalazilo samostansko dvorište.
Unatoč mnogim opasnostima koje vrebaju putem, sigurno su stigli do mjesta. Ali na veliku strahotu braće, redovnik starješina umro. Nakon usrdne molitve upućene svetoj Zosimi, mrtvi su oživjeli i bili podrezani shemi. Nakon toga primio je svetu pričest i ponovno umro.
Nakon 100 godina, grob redovnika Elizeja pojavio se na površini zemlje, a uslijedila su svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima. U 18. stoljeću Ruska pravoslavna crkva proglasila je svetim Eliseya Sumskog.
Tabinska ikona Majke Božje
27. lipnja ujedno je i blagdan Tabynske ikone Majke Božje, koja se naziva najtajanstvenijom ikonom u Rusiji. Uz to su povezane drevne legende. Ovo je stara ikona s tamnim licem Majke Božje, ali prema legendi, ponekad se Majka Božja otkriva izabranima. Ovu ikonu posebno su štovali kozaci.
Prema kineskoj legendi, prije mnogo stoljeća jedan stari redovnik, putujući kroz sedam rijeka, nastanio se u plastu sijena za noć, a u snu mu se ukazala ikona Majke Božje. Bilo je nedaleko od sela Tabynskaya, pa otuda i ime ikone. Redovnik je prijatelju ispričao o svojim vizijama, ikonopiscu, i naslikao je ikonu koja je postavljena u crkvi sela Tabynskaya.
Prvo pojavljivanje ikone Tabynsk bilo je na samom kraju 16. stoljeća hijerođakonu Ambroziju, koji je hodao od sijena. U blizini slanog izvora čuo je riječi: "Uzmi moju ikonu." Osvrćući se oko sebe, Ambrozije je na velikom kamenu ugledao ikonu Majke Božje. Uz velike počasti prebačena je u samostan, ali ujutro je ikona nestala. Pronašli su je pred samostanskim vratima. Tada je ikona Majke Božje ponovno prenesena u crkvu, ali sutradan je opet bila na vratima. Nakon toga odlučeno je da se nad ikonom izgradi kapela.
U Harbinu je sagrađena prva strana crkva u čast tabinske ikone Majke Božje. Iz Kine je ikona došla u Australiju, odatle je prevezena u San Francisco, gdje se izgubio trag ruske relikvije.
Legende kažu da se tabynska ikona Majke Božje mnogo nosila na povorci po Rusiji, ali nigdje nije pronašla utočište za sebe. I 1765. godine, druga pojava ove ikone dogodila se na istom mjestu u blizini slanih izvora. Tri baškirska pastira vidjela su je i sjekirom počela sjeckati lice Majke Božje. Podijelivši ikonu na 2 dijela, odmah su oslijepili. No, prepuštajući se molitvama i zahtjevima za ozdravljenje, počeli su se umivati slanom vodom s izvora i bili su izliječeni. Nakon ovog čuda kršten je najmlađi od pastira.
Tijekom građanskog rata kozački ataman Dutov odnio je u inozemstvo Tabynsku ikonu Majke Božje. Dugo je bila u Kini. Sada je mjesto ove ikone nepoznato.
