Ukrajinci 22. rujna slave Dan partizanske slave. Ovaj praznik uveden je predsjedničkim ukazom od 30. listopada 2001. Od tada, svake godine u Ukrajini na ovaj dan, iako skromno, odaju počast sudionicima podzemnog oslobodilačkog pokreta.
Dan za "partizanski" praznik nije izabran slučajno. Bilo je 22. rujna 1941., tijekom Velikog domovinskog rata, prve jedinice otpora pojavile su se na teritoriju Ukrajine. Arhivski dokumenti navode da je tijekom godina neprijateljstava u Ukrajini i Bjelorusiji bilo oko milijun partizana. U odredima i podzemnim skupinama u pravilu su bili mladi ljudi.
Ukupno je bilo više od 6000 takvih formacija, čiji su se pripadnici borili protiv nacista, nanoseći ozbiljne gubitke njemačkim trupama na okupiranim teritorijima. Dakle, oni su pridonijeli uspješnom napredovanju formacija Sovjetske armije i približili pobjedu.
Tijekom rata partizani su digli u zrak više od 5.000 nacističkih vlakova, uništili približno 465.000 njemačkih vojnika, oko 1.600 tenkova i oklopnih vozila, 13.500 vozila, 211 zrakoplova, 607 željezničkih mostova i 1.600 autocesta. Također, podzemni borci izbacili su iz akcije oko 2.600 industrijskih objekata potrebnih neprijatelju, uništili nekoliko stotina fašističkih vojnih stožera, garnizona i policijskih postaja.
Zbog svog junaštva i hrabrosti, oko 200 tisuća pripadnika partizanskog pokreta nagrađeno je raznim medaljama i ordenima, 233 osobe postale su herojima Sovjetskog Saveza. Neki od tih bivših partizana i danas su živi. Stoga su na dan nezaboravnih počašćeni i proslavljeni u zemlji.
Iako Ukrajina ne održava veličanstvene proslave na najvišoj državnoj razini, na Dan partizanske slave predsjednik države uvijek čestita veteranima podzemnog oslobodilačkog pokreta. Svečana događanja održavaju se na lokalnoj razini u gotovo svim regijama Ukrajine.
Na primjer, u Odesi, Harkovu, Kijevu, Lugansku i drugim gradovima zemlje vlasti organiziraju svečano polaganje cvijeća na spomenike Slave, nose vijence na grobove poginulih partizanskih zapovjednika - Koševoj, Kovpak, Strokač, Podpudrenko, Korotčenko i drugi junaci.
Održavaju se skupovi, u nekim gradovima šefovi branitelja pružaju materijalnu pomoć, gotovo posvuda za njih na današnji dan dogovaraju sastanke s kulturnim programom i ratnim pjesmama. U školama se održavaju tematske lekcije sjećanja kako buduće generacije neće zaboraviti veliki podvig.
