Povijest praznika 8. ožujka prilično je složena. Dvije su glavne verzije. Prema prvoj, vjeruje se da praznik izvorno datira iz razdoblja prvog stoljeća prije Krista, a druga verzija povezana je s modernom interpretacijom izgleda praznika.
Verzija 1
U starom Rimu postojala je tradicija obilježavanja dana 1. ožujka koji je bio posvećen pokroviteljstvu božice Juno-Lucije, koja je bila supruga poštovanog boga Jupitera. Juno je imala sjajan dar za promjenu vremena, poboljšanje usjeva i donošenje velike sreće.
Ali glavna snaga božice bila je u sposobnosti da pomogne ženama da poboljšaju svoje zdravlje i rode zdravo potomstvo. Prvoga dana proljeća (Matrona), sve su se žene Rima okupile, uzele vijence cvijeća u ruke i potom otišle u hram božice. Tamo biste mogli tražiti od Junone da zaštiti obitelj i djecu, kao i žensku sreću. Na praznik su muškarci bili oslobođeni bilo kakvog posla, ne samo supružnika, već i robova. Grad je bio ukrašen cvijećem, a tijekom dana organizirane su pučke fešte. U skladu s novim kalendarom, praznik se slavi 8. ožujka.
Verzija 2
Moderna verzija nastanka praznika datira iz sredine 19. stoljeća (1857.). Ove godine, 8. ožujka, ženski kolektiv tvornica odjeće u New Yorku započeo je štrajk s ciljem postizanja boljih uvjeta rada, većih plaća i izjednačavanja njihovih prava na jednakoj osnovi s muškim kolektivom. Nakon ovog događaja u Americi su se počeli aktivno osnivati ženski sindikati, a lijepi spol dobio je pravo glasa na izborima.
Konkretan datum formiranja praznika je 8. ožujka 1910. kada je poznata predstavnica socijalizma Clara Zetkin predložila obilježavanje Dana žena u međunarodnim razmjerima. U Rusiji se 8. ožujka prvi put počeo slaviti 1913. godine, a 1976. UN su službeno usvojile Međunarodni dan žena.
